uto - 29.08.2006
Ideal
Prije 10-ak dana Anđeo je odlučio nastaviti dalje svojim putem... Odlučio je biti sretan.. U 3 mjeseca stvari su se jako jako promijenile.. Tuga je postala neizbježan stanovnik njezine duše koja je odlučila napustiti sigurnost i krenuti sa Anđelom u nepoznato.. Tugovala je. Anđeo ju je nesvjesno tješio razgovorima. Prvi joj je dan njihove intimnosti kupio knjigu koju je želio da pročita. Rekao je da će shvatiti njega kada to učini. Ni dandanas to nije napravila.. Zašto? Iz straha. Iz straha da neće shvatiti, iz straha da je prekomplicirano i da će srušiti njezin svijet, njen stakleni oklop u koji se uvila i koji je već bio ozbiljno napukao samom činjenicom da je ostavila Medvjeda samog u Pustinji sa Lešinarima i gajbom žestice.
I tada se desilo.. Njezin se svijet počeo rušiti. Prihvatila je to i nije se ni trenutak opirala.. Počela je vjerovati.
A onda.. Onda je počelo.. Ideal se pretvorio u prašinu i mračna je zavjesa pala sa Njega.. Počela je gledati njegove mane i prihvačati sve što joj je ponudio bez obzira na sve. Uvijek je bila tu kada ju je zvao, napravila je sve što ju je molio, bez ikakve prisile. Shvatila je da ni on nije tako savršen kao što se čini, ali ga je svejodno takvim prihvatila.. Zavoljela ga je. Zavoljela je jedan dio njega.. Shvatila je da ga ne može voljeti u potpunosti jer to nije bila ona. Prilagodila se svakom djeliću njega misleć da će i on osječati jednako za nju.. Kako se samo prevarila! Koje li zablude! Mislila je postići njegov ideal, prilagoditi se njegovim razmišljanjiima u nadi da će jednoga dana shvatiti kako su stvoreni jedno za drugo..
I tada se SVE počelo rušiti...
Plakala je. Plakala je jako dugo i jako jako bolno. Ali bilo je prekasno. Prvi znaci njegovog nerazumijevanja počeli su izlaziti na vidjelo. Ni on nije "pušio" foru da se u njoj događa bilokakva promjena. I htio je to prekinuti. Istoga trenutka.
Trebala ga je pustiti. Trebala je i pristala je na to, na samo njegovo najavljivanje nečega što će u bliskoj budućnosti biti neizvježno ako ne počne razmišljati o svojim mislima, djelima i postupcima - ako ne razmisli o samoj sebi.
Novi se svijet počeo graditi.. Počela je primjećivati svijet oko sebe.. Trudila se, ali ovaj put ne da se pretvori u Anđelov ideal (koji niti ne postoji), nego se trudila prisjetiti tko je ona zapravo, i u kojem se to trenutku sve promijenilo da je postala tako manipulativan, arogantna, svadljiva, bahata, bezobrazna.. Nije shvaćala zašto joj je već u navici da drugima želi izazvati osjećaj krivnje i time im nanjeti bol? To nije logično! To se ne radi osobama do kojih ti je stalo, samo zato jer su one odlučile ono što je dobro za njih, a tebi neide u korist!!! To je prokleto sebično... Ipak bilo je prekasno.. Prekasno da popravi sve što je u međuvremenu zasrala. Znala je da to ne može s njim.. Da sebe može naći samo i jedino bez njega.. Da joj on može puno pomoći, baš kao što i je, biti njezin Sensei i pomoći joj da primjeti stvari izvan tog oklopa u koji se sakrila, da prestane biti slijepa i postane sretna.. Ali.. Bilo je prekasno. Put je dug, a vremena malo.. Anđeo je odlučio iskoristiti svoje dragocijeno vrijeme na drugačiji način.
Za one koji će pogledati ovaj zanimljiv video, obratite pozornost na lika koji se u jednom trenutku promatranja, zakači sa samim sobom. To sam ja. Nastojim ubiti sebe bivajući onakva kakva ne želim biti, ali jednu stvarčicu nisam skužila na vrijeme - ne mogu.. to sam ja. Neću to uspjeti jer pobjednika u cijeloj priči nema. Ne mogu se ubiti, mogu samo porazgovarati sama sa sobom, saznati što želim, donjeti odluku o sebi i krenuti ju ispuniti. Pobjednik ne postoji. Postoji samo na kraju jedna teta Zabluda koja te vozi na uzici cijeli život i ne da ti da se samostalno krečeš, bez obzira tko/što bio ili jesi.
Također mi je zanimljiva scena sa Anđelom. Moram priznati da sam i u tom dijelu ovog bizarnog video spota pronašla komadić sebe. Shvatila sam da svom Anđelu crpim životnu energiju.. Da mu trgam krila i jedem ih istovremeno pokušavajući uzeti dio njega, odn. pretvoriti se u njega, a ne poslušati njegove savjete i naučiti nešto.. To je taj big mistake sa početka..
Ona ni sada nije svjesna od kud joj to nametanje osječaja krivnje drugima, a ni ostalih mana koje je pokupila u svom životu.. Još uvijek traži u svom mračnom umu onaj trenutak kad se u njoj sve prelomilo i kada je odlučila postati takva... Bilo je to jako jako davno...
A Anđeo? Sada je sretan.. Sretniji je bez nje.. Nastavio je svoju potragu za nekom dobrom dušom tamo vani koja je definitivno skuliranija od nje, manje se boji i nije toliko isfrustrirana :)) To je lijepo. Veseli me to. Ja znam da je on jedna prekrasna osoba koja će jednoga dana naći ono što traži. Jer kao što i sam kaže (iako to JOŠ ne shvaćam), POTRAGA JE BITNA. Ja kažem VIDJET ĆEMO.
I tada se desilo.. Njezin se svijet počeo rušiti. Prihvatila je to i nije se ni trenutak opirala.. Počela je vjerovati.
A onda.. Onda je počelo.. Ideal se pretvorio u prašinu i mračna je zavjesa pala sa Njega.. Počela je gledati njegove mane i prihvačati sve što joj je ponudio bez obzira na sve. Uvijek je bila tu kada ju je zvao, napravila je sve što ju je molio, bez ikakve prisile. Shvatila je da ni on nije tako savršen kao što se čini, ali ga je svejodno takvim prihvatila.. Zavoljela ga je. Zavoljela je jedan dio njega.. Shvatila je da ga ne može voljeti u potpunosti jer to nije bila ona. Prilagodila se svakom djeliću njega misleć da će i on osječati jednako za nju.. Kako se samo prevarila! Koje li zablude! Mislila je postići njegov ideal, prilagoditi se njegovim razmišljanjiima u nadi da će jednoga dana shvatiti kako su stvoreni jedno za drugo..
I tada se SVE počelo rušiti...
Plakala je. Plakala je jako dugo i jako jako bolno. Ali bilo je prekasno. Prvi znaci njegovog nerazumijevanja počeli su izlaziti na vidjelo. Ni on nije "pušio" foru da se u njoj događa bilokakva promjena. I htio je to prekinuti. Istoga trenutka.
Trebala ga je pustiti. Trebala je i pristala je na to, na samo njegovo najavljivanje nečega što će u bliskoj budućnosti biti neizvježno ako ne počne razmišljati o svojim mislima, djelima i postupcima - ako ne razmisli o samoj sebi.
Novi se svijet počeo graditi.. Počela je primjećivati svijet oko sebe.. Trudila se, ali ovaj put ne da se pretvori u Anđelov ideal (koji niti ne postoji), nego se trudila prisjetiti tko je ona zapravo, i u kojem se to trenutku sve promijenilo da je postala tako manipulativan, arogantna, svadljiva, bahata, bezobrazna.. Nije shvaćala zašto joj je već u navici da drugima želi izazvati osjećaj krivnje i time im nanjeti bol? To nije logično! To se ne radi osobama do kojih ti je stalo, samo zato jer su one odlučile ono što je dobro za njih, a tebi neide u korist!!! To je prokleto sebično... Ipak bilo je prekasno.. Prekasno da popravi sve što je u međuvremenu zasrala. Znala je da to ne može s njim.. Da sebe može naći samo i jedino bez njega.. Da joj on može puno pomoći, baš kao što i je, biti njezin Sensei i pomoći joj da primjeti stvari izvan tog oklopa u koji se sakrila, da prestane biti slijepa i postane sretna.. Ali.. Bilo je prekasno. Put je dug, a vremena malo.. Anđeo je odlučio iskoristiti svoje dragocijeno vrijeme na drugačiji način.
Za one koji će pogledati ovaj zanimljiv video, obratite pozornost na lika koji se u jednom trenutku promatranja, zakači sa samim sobom. To sam ja. Nastojim ubiti sebe bivajući onakva kakva ne želim biti, ali jednu stvarčicu nisam skužila na vrijeme - ne mogu.. to sam ja. Neću to uspjeti jer pobjednika u cijeloj priči nema. Ne mogu se ubiti, mogu samo porazgovarati sama sa sobom, saznati što želim, donjeti odluku o sebi i krenuti ju ispuniti. Pobjednik ne postoji. Postoji samo na kraju jedna teta Zabluda koja te vozi na uzici cijeli život i ne da ti da se samostalno krečeš, bez obzira tko/što bio ili jesi.
Također mi je zanimljiva scena sa Anđelom. Moram priznati da sam i u tom dijelu ovog bizarnog video spota pronašla komadić sebe. Shvatila sam da svom Anđelu crpim životnu energiju.. Da mu trgam krila i jedem ih istovremeno pokušavajući uzeti dio njega, odn. pretvoriti se u njega, a ne poslušati njegove savjete i naučiti nešto.. To je taj big mistake sa početka..
Ona ni sada nije svjesna od kud joj to nametanje osječaja krivnje drugima, a ni ostalih mana koje je pokupila u svom životu.. Još uvijek traži u svom mračnom umu onaj trenutak kad se u njoj sve prelomilo i kada je odlučila postati takva... Bilo je to jako jako davno...
A Anđeo? Sada je sretan.. Sretniji je bez nje.. Nastavio je svoju potragu za nekom dobrom dušom tamo vani koja je definitivno skuliranija od nje, manje se boji i nije toliko isfrustrirana :)) To je lijepo. Veseli me to. Ja znam da je on jedna prekrasna osoba koja će jednoga dana naći ono što traži. Jer kao što i sam kaže (iako to JOŠ ne shvaćam), POTRAGA JE BITNA. Ja kažem VIDJET ĆEMO.
29. kolovoz 2006 21:22:00
| (2) komentara
ned - 20.08.2006
Bolje živjeti u pravoj pustinji nego u zabludi
Ponekad se svi pitamo tko smo mi zapravo? To si pitanje u zadnje vrijeme često postavljam. Mislim da polako počinjem shvačati tko sam. Najbolje se mogu opisati ovako...
Ja sam ukročena Lavica koja je ne tako davno divlja lutala pustinjom. Mislila je da je oko nje cijeli svijet – sve što je oko sebe vidjela bilo je njezino! Tako se osjećala. Nije poznavala ništa drugo osim onoga čime je bila okružena. Živjela je za stvari koje je nisu bile dostojne. Imala je Medvjeda koji joj je tolerirao sve što je ona bahato željela. Razmažena, destruktivna, sebična, ljubomorna, promiskuitetna pomalo... Nije imala ni jezero kao Narcis da se pogleda i bar malo shvati u kojoj je zabludi što je toliko prokleto zadovoljna sobom! I mislila je.. MISLILA je da je sretna.
Onda se jednog dana niotkuda stvorio Anđeo... Rekao joj je da će joj pokazati nešto što ne može ni zamisliti, samo da mu vjeruje... Prvo je bila dosta nezainteresirana... Provodila je vrijeme s njim jer joj se učinio zgodan i simpatičan i zato jer joj je u životu bilo poprilično dosadno. Bilo joj je zabavno konačno razgovarati s nekim tko je uistinu sluša. Medvjed je samo htio pičke i zahtijevao nešto i stvarno joj je išao na živce. Ali voljela ga je (ili nije?).
Stvari su se zakomplicirale. Provodila je s Anđelom sve više i više vremena. Razgovarali su o svemu i svačemu.. Ne, to nisu bili oni jednolični razgovori o monotonoj svakodnevici koja nas sve okružuje - on joj je pričao svoj život, svoje uspone i padove, svoje greške i svoje pobjede.. Pričao je sve ono što je ona već znala, već osjećala jer je sve to proživljavala baš u tim trenucima.. Polako se u njoj počeo buditi nekakav čudan osjećaj.. Nije znala što je to točno.. Znala je samo jedno... Da je Anđeo netko tko će joj JAKO promijeniti život ako krene njegovim putem.
I tada... Tada ju je pozvao... I ona je pristala...
I tada... Tada je sve počelo... Njezino malo putovanje prema svjetlosti koja ju je zaslijepila... Poput ljubavi koju je počela osjecati za njega.
A Medvjed? Medvjed je tužan sjeo natrag u pustinju sa svojim Lešinarima i gajbom žestica..
Bila sam baš poput ove Snjeguljice.. Autodestruktivna i bez imalo svijesti o svrsi svoga postojanja.. Svi oni koje sam voljela oko sebe su dobivali moje mrvice patnje. A onda je Anđeo kao predivna crvena jabuka pao na moj lijes.. Na moj stakleni oklop u koji sam se uvila skrivajući se od ostatka svijeta da me nitko ne može povrijediti.. I razbio ga u komadiće.. U tisuću malih sitnih komadića koji su se raspršili i nestali. Kao da ih nikada nije ni bilo.
Probudila sam se iz dubokog sna, baš kao ona - ustala iz lijesa kao iz velikog mora zablude – kao da hvatam zrak nakon izranjanja iz tog mora u kojem sam provela dobar dio svog života.
A što dalje?
Ja sam ukročena Lavica koja je ne tako davno divlja lutala pustinjom. Mislila je da je oko nje cijeli svijet – sve što je oko sebe vidjela bilo je njezino! Tako se osjećala. Nije poznavala ništa drugo osim onoga čime je bila okružena. Živjela je za stvari koje je nisu bile dostojne. Imala je Medvjeda koji joj je tolerirao sve što je ona bahato željela. Razmažena, destruktivna, sebična, ljubomorna, promiskuitetna pomalo... Nije imala ni jezero kao Narcis da se pogleda i bar malo shvati u kojoj je zabludi što je toliko prokleto zadovoljna sobom! I mislila je.. MISLILA je da je sretna.
Onda se jednog dana niotkuda stvorio Anđeo... Rekao joj je da će joj pokazati nešto što ne može ni zamisliti, samo da mu vjeruje... Prvo je bila dosta nezainteresirana... Provodila je vrijeme s njim jer joj se učinio zgodan i simpatičan i zato jer joj je u životu bilo poprilično dosadno. Bilo joj je zabavno konačno razgovarati s nekim tko je uistinu sluša. Medvjed je samo htio pičke i zahtijevao nešto i stvarno joj je išao na živce. Ali voljela ga je (ili nije?).
Stvari su se zakomplicirale. Provodila je s Anđelom sve više i više vremena. Razgovarali su o svemu i svačemu.. Ne, to nisu bili oni jednolični razgovori o monotonoj svakodnevici koja nas sve okružuje - on joj je pričao svoj život, svoje uspone i padove, svoje greške i svoje pobjede.. Pričao je sve ono što je ona već znala, već osjećala jer je sve to proživljavala baš u tim trenucima.. Polako se u njoj počeo buditi nekakav čudan osjećaj.. Nije znala što je to točno.. Znala je samo jedno... Da je Anđeo netko tko će joj JAKO promijeniti život ako krene njegovim putem.
I tada... Tada ju je pozvao... I ona je pristala...
I tada... Tada je sve počelo... Njezino malo putovanje prema svjetlosti koja ju je zaslijepila... Poput ljubavi koju je počela osjecati za njega.
A Medvjed? Medvjed je tužan sjeo natrag u pustinju sa svojim Lešinarima i gajbom žestica..
Bila sam baš poput ove Snjeguljice.. Autodestruktivna i bez imalo svijesti o svrsi svoga postojanja.. Svi oni koje sam voljela oko sebe su dobivali moje mrvice patnje. A onda je Anđeo kao predivna crvena jabuka pao na moj lijes.. Na moj stakleni oklop u koji sam se uvila skrivajući se od ostatka svijeta da me nitko ne može povrijediti.. I razbio ga u komadiće.. U tisuću malih sitnih komadića koji su se raspršili i nestali. Kao da ih nikada nije ni bilo.
Probudila sam se iz dubokog sna, baš kao ona - ustala iz lijesa kao iz velikog mora zablude – kao da hvatam zrak nakon izranjanja iz tog mora u kojem sam provela dobar dio svog života.
A što dalje?
20. kolovoz 2006 23:37:00
| (4) komentara